Naime , u malom mjestu Newtonu, dogodilo se ubojstvo imućnog četrnaestogodišnjaka Bena Rifkina. Tijelo sa tri ubodne rane, pronadjeno je u parku, rano ujutro., par minuta prije početka nastave u školi.
Kada dokazi o krivnji Jacoba , tužiteljevog sina počnu izlaziti na vidjelo, podigne se optužnica i do tada čvrsta obitelj Andrewa Babera dolazi u najkrhkije izdanje ikad. Otac cijelo vrijeme bezuvjetno vjeruje u sinovu nevinost. No, kako vrijeme suđenja prolazi, pojavljuju se novi i jači dokazi o krivnji, napetost raste, obitelj se naizgled drži na okupu, no u dubljim slojevima odnosi su samo blijeda kopija negdašnje bliskosti, Andy spoznaje da je život vlastitog sina itekako ispunjen razmišljanjima, moralnim standardima i znanjima o kojima on kao otac najmanje zna.Jacobov najbolji prijatelj otkriva da ni Ben nije zlatno dijete svojih roditelja. Pripadnik popularne grupe osnovne škole, verbalno je zlostavljao većinu kolega, no najviše samozatajnog, sarkastičnog, osamljenog Jacoba.
Sve dodatno začini i mišljenje doktorice Vogel, psihijatrice , o Jacobu . Dijagnoza je narcisoidni poremećaj osobnosti , osnovnih značajki grandomanija i nedostatak empatije.
Grandomanija se u Jacobovom slučaju odnosi na povećan osjećaj vlastite važnosti, uvjerenost u vlastitu iznimnost i posebnost, nasuprot svim drugima koji su manje vrijedni. Osim toga ima i reaktivni poremećaj vezanosti. Ove spoznaje dodatno podrivaju sve slabašniju Laurienu vjeru u sinovu nevinost, no Andrew je nepokolebljiv, bezuvjetno vjeruje da je njihov sin nevin.
Napet roman , sa izvrsnim opisom suđenja, punim preokreta i taman kad mislite da je krivnja jasna da jasnija ne može biti , pojave se novi dokazi, nova svjedočenja.Obitelj Baber se mora naučiti nositi sa bezbroj izazova, nametnutom izloacijom, jer su se svi prijatelji udaljili od njih, bankrotom koji im visi nad glavama, upropaštenom karijerom, mrljom na obiteljskom imenu , mogućem zatvoru maloljetnog sina i vlastitim uvjerenjima i sumnjama. No, je li zaista Jacob nevin ili je čudovište kakvim ga pokušavaju prikazati u sudnici, ostavit ću da sami otkrijete.
William Landay je nesumnjivo dobar pravnik, koji zna maštovito, a opet realno prenijeti suđenje na papir ,implementirano u obiteljsku priču, djelomično dajući odgovor na pitanje , Koliko zapravo roditelji poznaju život vlastitog djeteta? Izvrsni opisi međusobnih obiteljskih odnosa, kao i što se dešava sa prijateljstvima u najkritičnijim životnim trenutcima i odlukama.Nekoliko citata za kraj :
"prema istraživanjima , očevi ubijene djece često umiru u roku od nekoliko godina od ubojstva.Uistinu umiru od tuge.U nekom trenutku tužitelj shvati da ni on ne može preživjeti takve lomove srca.I onda se usredotoči na na tehničke detalje posla.Pretvara svoj posao u zanat "
...
"Još je malo masirao čelo. I da je krvario na pod , agonija mu ne bi bila očitija.Htio sam mu pomoći, a u isto sam vrijeme htio pobjeći"
kada sam djevojci koja mi je poslije postala supruga rekao da ne znam tko mi je otac, jednostavno sam na glas izgovorio ono što sam godinama ponavljao u sebi."
"...pa ipak, bez obzira koliko se povenula, nisma mogao ne vidjeti u njoj duh one mlađe Laurie, tinejdžerice, lijepa, puna , srcolika lica.Mislim da je to ono štp trajna ljubav zapravo znači.Sjećanje na djevojku od sedamnaest jednako je stvarno i živo kao i sredovječna žena koja sjedi pred vama.Sretna dvostruka slika koju istovremno vidite i prisjećate se." W.Landay -Braneći Jacoba
Kao što je većini mojih prijatelja poznato ja nisam baš oduševljena žanrom trilera i krimića. Ponekad napravim mali iskorak iz svoje zone komfora u kojoj uživam u određenim žanrovima kao i u opuštajućem djelovanju čitanja ne zahtjevne literareture. No, eto ponekad i bivam nagrađena za te svoje male izlete u nepoznato , kao što je slučaj sa ovom divnom knjigom. Od mene velika preporuka za ovu sjajnu knjigu. Uživati će te . čak iako niste ljubitelji ovog žanra.
