Ovo vrhunsko književno osvježenje me izliječilo od loših knjiga kojim sam zaplovila kroz mjesec mačaka i maškara :) Ajme , kako sam zahvalna na ovoj knjizi. Ne iznenađuje činjenica da je knjiga prodana u pola milijuna primjeraka i prevedena na 25 svjetskih jezika. Iako da budem iskrena kod mene ove brojke zapravo i nemaju baš neku ulogu. Radnja knjige smještena je u Švedskoj. To se razaznaje po Saabu kojeg vozi glavni lik, Spominje se Ikea i Volvo. Inače nema baš opisa gradova, više je obrađena psihologija ponašanja ljudi, koliko snažno utječu na nas roditelji kao naši prvi učitelji, prvo modeli koji nam usađuju uvjerenja, norme,vrijednosti i prednosti prihvatljivog , moralnog, ispravnog, očekivanog, ponašanja. Ove je čangrizavi starac, svako jutro ide u ophodnju naseljem , provjerava je li netko parkirao auto na pogrešno i nedozvoljeno mjesto, je li neki auto ostalo duže na parkingu od dozvoljenog, ima li što neobično i drugačije, svađa se i prepire sa svima, susjedima, prodavačima, birokracijom... U početku me priznajem toliko cjepidlačenje poprilično živciralo... Pročitala sam recenzije o ovoj knjizi i na početku čitanja sams e zapitala , što je pobogu tu dirljivo? No , kako se priča razvijala dalje , kockice su se počele slagati i sve je dobilo svoj smisao. Ove je dakle čovjek koji nikad ne odustaje od principa. Ljude ispituje koji auto vozi, vjeruje da bi svi pametni i pošteni ljudi trebali voziti Saab ili eventualno Volvo, a ne neko uvozno sranje od automobila. Ove je jako pošten, moglo bi se čak reći da je lud za ispravnošću, pravednošću i moralom. I očekuje da se svi koji ga okružuju drže ispravnosti, da poštuju zakon i znakove, osobito prometne znakove.Ove je cijeli svoj život šutljiv, marljiv, pošten, moralan i veći dio mladosti usamljen. Ljudi se nisu baš trudili prići tom šutljivom mladiću, nitko se nije trudio sprijateljiti sa njim, a Ovea to nije baš pretjerano mučilo. Majku je izgubio ranom u djetinjstvu, oca kad je već bio adolescent. Otac koji od kojeg je naslijedio moralnu vertikalu i od koga je preuzeo model života , kako i šta znači živjeti, zapravo cijelu percepciju života.Otac je bio šutljiv, marljiv , moralan, i naravno radišan.Osim sina imao je još jednu veliku ljubav. automobile.Sve praktično zannje o automobilima prenio je na sina kojem je u nasljedstvo ostavio svoja čvrsta uvjerenja, principe, staru kuću i Saaba.Ove se toliko poistovjetio sa ocem, da je svaki put kad bi se našao u nekoj dilemi zapitao sebe, što bi otac učinio. Sa 16.godina je počeo raditi na željeznici , preuzevši očev posao. Spretnost u manualnim poslovima kod Ovea je izražena i protegnuta na mnoga područja.Kod nas bi se takav čovjek zvao majstor za sve. Ove se razumije u građevinu , radio je po danu na građevini dok od tamošnjih majstora nije upio svo potrebno znanje, također popravlja kamione, auta, bicikla, ventilacijske otvore, sam mijenja prozore, preuređuje kuhinju, farba ograde... Uvijek je volio konkretne poslove, opipljive, razumljive, konkretne.Volio je matematiku, upute , gdje se točno znalo kojim redom i na koji način se dolazi do rezultata i cilja. O svemu je unaprijed razmišljao,planirao, istraživao... nije volio isprazne priče kojima nije vidio smisao.
"Možda jednostavno nije bio tako odgojen. Možda muškarci njegove generacije nikad nisu bili dovoljno pripremljeni za svijet u kojem su svi rapsredali što rade, pa čak i akd to nije imalo nikakvog smisla." Backman, F., Čovijek zvan Ove
Sve dok nije sreo nju, prekrasnu djevojku po imenu Sonja. Svi su se pitali šta je to što Sonja vidi u njemu. Djevojka koja pršti od pozitivnosti, društvenosti,prekrasna i uvijek nasmijana kako opstaje u u vezi sa vječno namrgođenim,ogorčenim, sitničavim, grintavim,osebenjakom i čudakom , Oveom. Čovjekom,koji se uvijek žali, prigovara i svađa, što je to što je vidjela u njemu? Sonja je voljela sve što Ove nije razumio, voljela je knjige,imala ih je puno i posvuda ih je nosila sa sobom, pričala je kao navijena i smijala se prskavo, iskreno, zvučno. Uz nju je Ove ponovno upoznao radost života, ponovno je otkrio da život može pokazati i veselo obojano lice i naličje.
"Ove je razumio stvari koje je mogao vidjeti i dodirnuti, cement i beton.Staklo i čelik. Razumio je prave kuteve i jasne upute za uporabu. Modele za sastavljanje crteža.Stvari koje su se mogle nacrtati na papiru.On je bio čovjek koji je vidio crno ili bijelo.Ona je bila njegova boja.Sve boje koje je on imao" Backman, F., Čovijek zvan Ove"
Ove osim oca i Sonje ima još jednu veliku ljubav-automobil, preciznije rečeno Saab, kojem ostaje vjeran cijeli život. Zbog Sonjinog osmjeha , iskrenog, nesputanog, prštavog, koji je bojao njegov svijet u sretne, davno zaboravljene boje, zbog osjećaja koji je budila u njemu, proveo je 3 mjeseca vozeći se sat i pol , sjedeći pored nje i slušajući njena navijena pričanja,.
Spavao je 3 h poslje noćne smjene, vozio se sa Sonjom i slušao zvuk njenog smijeha kako pomiče i topi planine tuge i ogorčenosti, usamljenosti, u njegovom srcu. Čekao da završe njena predavanja( cjelodnevna) kako bi se družili sat i pol do njegovog radnog mjesta.
"Često je znala rećida svi putevi vode do nečega što je za nas predodređeno."
Backman, F., Čovijek zvan Ove
Dirljiva je Sonjina vjera u Ovea, u njegove potencijale, kao i beskrajno strpljenje , asertivnost i diplomacija koja joj je bila potrebna za život sa čovjekom koji ispod planine nakupljne ogorčenosti krije zlatno srce. Dirljiva je Oveova borba za suprugu, za njena prava kad je prometna nesreća donijela invaliditet... Dirljivo je kako Ove svakodnevno odlazi na njen grob , iznova svaki dan odgrne snijeg da posadi novo cvijeće i podjeli s njom dogodovštine toga dana, pita je za mišljenje...
Ljuti ga što on mora započinjati razgovor, inače je uvijek ona pričala i ljuti ga što nema odgovora. Nedostaje mu... Neopisivo, praznina je toliko velika , duboka, smisao života je negdje iskliznuo, on sam je krhotina , olupina i zna da se želi pridružiti svojoj Sonji što prije i zato si pokuša oduzeti život. No, u tome ga uvijek spriječi niz slučajnosti, događaja, ljudi koji mu ne daju mira. Ostavit ću vas da sami otkrijete koji su načini oduzimanja života za Ovea prihvatljivi i koji događaji prate te odluke i načine prelaska na onaj svijet.
Provesti 40 godina sa čovjekom koji ima osobine kao glavni lik iz knjige sigurno je svojevrsno prokletstvo kao i blagoslov. Potrebno je za takvav pothvat sigurno impozantna količina strpljenja, razumijevanje, optimizma i nadasve ljubavi. Knjiga me oduševila, iznenadila, nekako mi je blaga i oštra. Puno toga je istina, o društvu koje nas okružuje, o tome kako su ljudi postali površni. značaj odgoja u našem drušvu je marginaliziran. Ako se pogleda koji su poslovi najplaćeniji, sportaši-nogometaši, manekenke, modeli, menadžeri, poduzetnici, arhitekti, informatičari,stomatolozi, ekonomisti kristalno je jasno kakav poredak ima naše društvo. Svaki je posao važan, ali ako želimo da nam djeca budu obrazovana, da razmišljaju, a ne samo misle, da imaju kritičko razmišljanje, da budu korisni društvu , da budu samosvjesni i samopouzdani , sa razvijenim vještinama , sposobnostima, i sretni u vlastitoj koži , koji znaju vladati svojim emocijama na vlastio zadovoljstvo i zadovoljstvo svih koji ih okružuju, onda je potrebno krenuti od sebe, obrazovati sebe i odgojiti , dijete je naše ogledalo. Ono modelira ono naše nesvjesno, što mislimo da se ne vidi... Dijete uči na primjeru. Pa dalje o društva koje bi cijenilo odgojno-obrazovni rad i koji bi dao tom radu i smisao značaj koji zaslužuje.
