Iznenada netko pokuca -Etgar Keret

Volim neobične knjige, maštovitost, originalnost, apstraktnost,neobičnost,cijenim divergentna mišljenja, cijenim različita mišljenja i percepcije, različito kognitivno funkcioniranje,ali ovu knjigu nisam shvatila, doživila, kao nešto vrijedno pažnje. Zbirka priča izraelskog pisca me razdražila, naljutila , smorila, kako svojim sadržajem , tako i formom. Imam pravilo kojeg se obično držim, ako me knjiga ne "kupi" do cca 50 -te stranice, ostavljam je da skrleti nekog drugog. Sa ovom to nisam napravila , ne zbog svoje naivnosti, niti upornosti, jedino opravdanje koje pred sobom imam je znatiželja. Iako je prvih nekoliko priča krenulo u dobrom smjeru. Priča " Lažozemska" govori o tome šta bi bilo ako bi naše laži živjele svoj vlastiti svijet, Kad bi u nekoj drugoj dimenziji svaka naša laž dobila svoje uobličenje. Od onih sitnih bezazlenih laži, pa sve do onih kad ljudi lažu da im je umrla baba, tetka, strina, kako bi mogli ranije izaći sa posla ,kako bi dobili slobodne dane,  kako bi izbjegli test, ispit, sastanak, konferenciju, seminar, šta god kako bi se opravdali se kod drugih ljudi.Tada mi je knjiga imala neki potencijal. Od 38 priča, izdvojit ću par koje su ostavile neki dojam na mene.
 "Timski rad"
Roiki , maleni dječačić živi sa majkom, oca viđa povremeno. Želi da otac baku udari kako bi ga prestala zatvarati u mračnu sobu dok je majka na poslu. Otac zna rješenje problema bez batinjanja zlobne bake. Jasna parodija na današnje društvo, nasilje u obitelji, djeca razvedenih roditelja , njihova nesigurnost i izgubljenost.
"Zapravo u posljednje vrijeme mi se fenomenalno diže"
Ronel voli svog psa terijera Darka , više nego vlastitu ženu Neevu i ljubavnicu Renanu zajedno. Klasična priča o nezadovoljnom muškarcu,(koji je uz sve još i škrt, pohlepan) lošem braku, bez topline, ljubavi, razumijevanja, slika braka kakvu mnogi muškarci shvaćaju kao realnu i nepromjenjivo. Slika mnogih žena koje se boje iskoračiti iz poznatog lošeg u nepoznato bolje.O životnoj  potrazi za iskrenom ljubavi i prihvaćnosti. o potrebi da nas netko voli. I očekivanja da naše potrebe, nade, snove, voljenost ispuni netko drugi.

Očita je prednost izvanbračne veze sa kolegicom s posla to što si sve romantične večere uz svijeće, možeš odbiti od poreza.Naravno, nije to jedini bonus, ali nedvojbeno jest onaj u kojemu je  Ronnel najviše uživao, jer nikad se nije osjećao opuštenije i smirenije nego kad je spajalicama pričvršćivao račune za listove papira ukrašene vlastoručno upisanim pojedinostima i datumima.

                                                                     Keret, E. "Iznenada netko pokuca"
"Raskopčavanje"
Priča o Eli i Tsikiju, o vezi , različitosti kultura,o tome tko smo mi izvana, a tko iznutra. Povremeno su to dvije različite osobe. Ova priča mi je najbolja, poruka koju nosi,insinuacija kako sami sebe ne poznajemo niti prepoznajmo naše unutarnje biće, dušu, našu esenciju. Potraga za duhovnim spoznavanjem i prihvaćanjem.

"Pristojan dječačić" ,  
Tko smo zapravo?Koliko toga što smo mi je zapravo integrirano iz naše okoline, implementirano našim slijepim držanjem , slijeđenjem pravila , zakona, moralnosti i vrijednosti (nametnutih kao parametri unutar kojih se opstaje po cijenu gubitka integriteta,) kako bi nas ljudi doživjeli kao pristojne, dobre, poslušne, vrijedne ljubavi i pažnje, skromne, uklopljene u nametnuta ograničenja, uklopljene u sliku , odraz, kalup, okvir , da ne bi slučajno nekim čudom poremetili zadanu formu i koncepciju. jer sadržaj i nije bitan, forma je ta koja određuje jesmo li vrijedni pažnje , jesmo li prihvaćeni od roditelja, braće, sestara, dalje obitelji, vršnjaka, učitelja, kumova, susjeda, prijatelja, religije , okruženja općenito. Na kraju se čovjek izgubi, pa više ne zna , tko to pobogu živi u mojem tijelu, čije snove ostvarujem, čijim ciljevima težim, za čijim pohvalama, priznanjima, žudim??Gdje sam nestao ja, tko sam uopće ja, koje su moje želje? Nažalost mnogi nikad i ne pronađu svoju bit jer ostanu izgubljeni u ispunjavanju uloga, očekivanja, formi, normi , drugih.

 "Poboljšanje"
Priča o čovjeku koji voli brbljati, do te mjere da nekad osvane pričajući, priča i kad sugovornici samo sumorni kimaju glavom, priča bez prestanka...Ovo me navodi na potrebu da nas se "vidi" da nas se doživi, aktivno sluša i time potvrdi važnost našeg postojanja. 

Dragi moji, toliko o ovoj knjizi. Prije završetka recenzije, samo da napomenem da, da znam koje je nagrade dobio ovaj pisac za svoja djela, pa čak i za ovu zbirku priča koje većina opasano fletruju sa dosadom , već su se dobro sprijateljile sa apsurdom, suhoparnost  im je često za petama, dok potreba- da -se- knjiga baci u prvi kut zadihano uskače u priče kao uslužna dvorkinja.
Mislim da ovaj autor u moju hižu više ne bu tako lako ušel. 
Darujem sebi slobodu od skrletenja -izraz gosp. Fazlinovića iz Lud, zbunjen , normalan.