Popis mojih želja-

Francuski pisac Delacourt napisao je ovu knjigu u spomen na vlastitu majku koja , iako nije imala kitničarsku radnju voljela je pletenje. Pletene kape, čarape, džemperi činili su piščevo djetinjstvo drugačijim , ljepšim, nježnijim. Mjesto radnje smjestio je u mali gradić na sjeverozapadu Francuske, Arras. Gradić sa svega 40 000 stanovnika, nekoliko supermarketa , restorana ,frizerskim salonom, nekoliko srednjovjekovnih ulica i kitničarska radnja. Grad  u kojem ne možeš sakriti nešto čak i da se potrudiš, nedostatci života u malom gradu između ostalog je gubitak privatnosti , nemogućnost skrivanja.

Zaboravljam sve što je nepokretno, učmalo. Kao primjerice život bez dogodovština.Ili ovaj grozni grad bez aerodroma;sivi grad iz kojega ne možete pobjeći i u koji nikad nitko en svraća, ni kradljivac srdaca ni vitez na bijelom konju.

 U glavni lik je utkao svoje čežnje povezujući pri tom sjećanja iz djetinjstva i slikanje nove slike negdašnjih obiteljskih odnosa. Čak je i glavnu junakinju oblikovao kao ciničnu, pragmatičnu i željnu nježnosti, komplimenata. Jocelyne je pravi primjer nezgodne statistike. Kakva je uopće mogučnost da pronađe muža koji ima isto ime kao i ona? Ipak , ona ga je ne smao pronašla nego je sa njim u braku 21 godinu. Imaju dvoje djece Romain i Nadine. Jocelyne je svjesna muževih želja, za boljim i modernijim tv-om, autom, satom i naravno mladjom i mršavijom ženom.

.. Jo je toga dana počeo sanjati o stvarima koje uljepšavaju život i umanjuju bol.

 Žive osrednjim životom, ispunjenim rutinom, Jocelyne osim kitničarske radnje , vrijeme ispunjava pletenjem i druženjem sa blizankama,  Daniele i Francoise, vlasnicama frizerskog salona koji se nalazi  tik uz njenu radnju.Blizanke su prekrasne , vitke, visoke, dugih nogu i jezika oslobođenog kočnica , pa stalno blebeću o svojim snovima, željama, planovima. Jocelyne ima samo jednu želju, no ne pada joj na pamet podijeliti to sa blizankama.Njihovo druženje ima svojih prednosti, besplatna manikura, frizura, za nju, za njih pletene kape i rukavice.Razmjena tračeva, razbijanje monotonije. Nikako se to druženje ne bi moglo nazvati bliskim.

Ja bih da budem lijepa i vitka i da mi nitko više ne govori laži, pa ni ja sama sebi.No, ne odgovaram na pitanje , samo se smješkam lijepim blizankama.

 

Blizanke redovno igraju loto i maštaju što bi sa silnim novcima radile, što bi promijenile, gdje bi putovale. Nagovore Jocelyne da i ona jednom iskuša sreću. I kako je već dokazano da je Jocelyne što se tiče statistike i onih malih šansi da se baš njoj to desi, expert, sreća joj se osmjehne i dobiva glavni zgoditak na lotu. No, tek onda počinju njene muke i kušnje. Što će se sve promjeniti u njenom životu sad kad je bogata? Kad su milijuni prisutni, gotovo opipljivi, mameći ju da ostvari sve svoje želje, pa i suprugu da omogući sve što novac može pružiti, djeci isto. No, onda se predomišlja, preispituje svoje stavove,strahove,  svoje želje, proširuje popise svih snova i želja. Želje su se mijenjale skupa sa njom kroz vrijeme.Razmišljanje o željama vratilo ju je u ranu mladost.

U dvadesetoj sam sanjala da ću biti modna kreatorica, , kidnuti u Pariz i pohađati tečajeve u studiju Bercot ili Esmond, no tada je otac obolio , pa sam se zaposlila u kitničarskoj radnji gospođe Pillard.

 Sjećanja su je vratila na početak braka, kad su komplimenti, činili svakodnevnicu lepršavijom , zgodnijom i sretnijom.

Muškarci znaju  za goleme nedaće što ih pojedine riječi pokreću u ženskom srcu, a mi, sirote guske, raspametimo se i padnemo u klopku, ushićene što nam ju je netko konačno smjestio.

Vremeplov kroz sjećanje dovodi do konstatacije da je sretna sa Joom iako se ta sreća na veliko razlikuje od njenih zanosnih zamisli o definiciji sreće. No dok se ona preispituje, sebe, dok ispravlja, dodaje i proširuje popis svojih želja koje bi dobitak od 18 milijuna eura sa lakoćom realizirao, netko drugi unovči njen ček , izdavši time njeno povjerenje.
Francuski pisac je ovu priču učinio toplom i nježnom, iako na momente realističnom i ciničnom. Kroz svoju junakinju jasno pokazuje koliko je ženama važan izgled i kako uz dobar izgled ide i obrnuto proporcijalno i samo vrednovanje vlastite ličnosti. U vječnoj potrazi za muškarcem koji će svojim riječima, svojim djelima i svojim uvjerenjima, dati ženi vrijednost i smisao. Svi imamo želje, snove, nadanja.
Zašto od snova odustajemo? Mogu li novci ostvariti naše snove? Mogu li dobitci na lutriji učiniti život čudesno lijepim? Preporučujem ovu malenu , tanku knjigu, koja krije svoje mudrosti zamotane u riječi i rečenice.

 

Niamh Greene - Poruka tvom srcu

O, Bože. Kako me ova knjiga zabavila i nasmijala.Konačno sam pronašla laganu knjigu za opuštanje. Određeni datumi nose sa sobom pre teško breme stvarnosti i ovakve knjige u tom razdoblju za mene su istinski dar s neba. 

Francesca Rouli književna je agentica , u tajnoj vezi sa kolegom Garyem , pokušava balansirati između gomile obveza i dugova u koje se uvalila zahvaljujući realizaciji sna o osamostaljenju i provođenja vremena sa obitelji. Naime, njeni roditelji slave 40-tu godišnjicu braka i majka želi organizirati savršenu zabavu povodom toga.

Usprkos svemu što sam postigla u karijeri , bez obzira na to  koliko napredujem  ili koliko naporno radim, jedino o čemu moja obitelj želi slušati je moj ljubavni život. Kao da bi muškarac trebao biti nešto što određuje tko sam. Niamh Grean, Poruka tvome srcu.

Francescin poslovni let u San Francisco rezultirati će mnoštvom neobičnih situacija. U avionu upoznaje Rose , čija je brbljivost i napadnost izuzetno živciraju, no kao dobro odgojena i pristojna mlada žena , nastoji to ne pokazivati. Ma da se na prvi pogled čini nemogućim, ipak boravak u San Franciscu olakšati će na mnoge načine upravo Rose za koju se ispostavi da nije baš toliki gnjavež. Zaplet priče počinje Francescinim gubitkom voljenog iphona. NA arodromu uzima zamjenski i počinje dobivati misteriozne poruke vrlo znakovitog sadržaja. Poruke će dovesti Francescu do upoznavanja mladog, privlačnog i temperamentnog, no nadsve duhovitog i brižnog Johna Bonera. Svaka poruka je zapravo namjenja Amy, tko je Amy i zašto joj poruke stižu na broj koji očito više ne koristi?

"Taj mi je telefon kompanija dala ", odgovaram naježena od njegovog tona."Nisam ga posebno zahtijevala. Nisam tražila ovaj broj samo da bih tebe živcirala"

John radi u obiteljskom restoranu. Ian pisac kojeg Francesca želi pridobiti za svoju agenciju jako je zainteresiran za priču koja stoji iza poruka. Želi na toj priči temeljiti svoju novu knjigu. Ian je za Francescu posljednja slamka spasa. Ako on potpiše ugovor sa njom, od prihoda izdavanja njegove nove knjige može spasiti svoju voljenu agenciju od bankrota i sebe od sažaljenja , obitelji i prijatelja.

I dalje nemam pojma kuda ovo vodi.Ali da bih odradila posao za Iana moram sasvim razotkriti misteriju.

 No, kad se otkrije tko je Amy , za Francescu odavanje informacija i dojamova koje stekne uvidom u Johnov život postaje moralna dilema.   

 Na prvi pogled teme obrađene u knjizi izgledaju toliko banalno, gubitak toliko voljenog i potrebnog mobitela je zaista strašan šok, no već su pisci uhvatili vlak sa ovim idejama i prije. Poruke koje stižu pogrešnoj osobi, slanje poruka voljenoj osobi koja više nije sa nama, do koje zapravo ne možemo ni na koji način doći jer naprosto više nije na ovom svijetu, također je ideja koju sam zapazila u nekoliko knjiga. No, ova knjiga ima onaj šarm i spisateljica onu vještinu koja od banalnih početnih ideja razvije zanimljivu priču.Lijepi opisi San Francisca dodatno daju privlačnost ovome djelu. 

Elena Ferante - Dani zaborava

Talijanska spisateljica koja piše pod psudonimom, ogolila je dušu ostavljene žene. Onako kako samo žena zna, sa jasnom porukom kako se pitanje ne bi trebalo sramiti. E, sad, iako me sama ideja oduševila, moram priznati  da sam više uživala u formi nego sadržaju. Kao pasioniranoj ljubiteljici unutarnjih svijetova, izuzetno znatiželjno nastrojenoj osobi, po svemu sudeći ova knjiga me morala oboriti sa nogu. No, ipak nije.
Olgu ostavlja suprug, iznenada, jednog proljetnog popodneva uz klasične isprike, nezadovoljan je i nesretan, život je izgubio smisao. On je za sve kriv, bla bla. Olga ostaje zatečena, šokirana, gleda u vlastiti život i ne prepoznaje ga.

Rekla sam si da je Mario takav: godinama je miran , ni na trenutak se ne da zbuniti, a zatim ga iznenada smeta neka sitnica.I sad ga je nešto uznemirilo, ali ne trebam se brinuti ,trebam mu samo dati vremena da se opravi.

 U početnu borbu sa svim neželjenim osjećajima ulazi potpuno nepripremljena, zbunjena i ranjiva. Bori se na uobičajen način, depresijom, odbacivanjem higijenskih navika, zanemarivanjem svega, pa i djece i pokušajima da objasni, da shvati, da uvjeri sebe i njega da je razdvajanje samo privremeno.

"Jako sam ga pozorno slušala, odgovarala smireno, nisam mu postavljala ultimatume,samo sam ga pokušala uvjeriti da uvijek može računati na mene."

Htjela sam da u tom tanjuru  tjestenine vidi sve ono na što, ako ode , više neće moći svratiti pogled, što neće moći, dotaći,pomilovati, poslušati, pomirisati: nikad više.

Jedini vanjski pokazatelj moje uznemirenosti  bila je sklonost neredu i mlitavost prstiju koji su se sa porastom tjeskobe sve nemoćnije sklapali oko predmeta.

Od pristojne, ugodne , ljubazne osobe postaje osorna, gruba, ironična,drska i vulgarna.Malo po malo svi prijatelji se udaljuju od nje. Cijela ova situacija je potpuno nova za nju, toliko je šokirana suprugovim nijekanjem nje kao žene, nje kao partnerice, njene ljepote, strasti i vrijednosti da ostaje potpuno emocionalno paralizirana. Teško se dopire do Olge, djeca su zabrinuta, no Mario nije. On je odlučio okrenuti leđa svome braku.No, onda saznaje pravi razlog , suprugovog odlaska. Druga žena i to ne bilo koja, školski primjer muškog obmanjivanja i pokušaja borbe sa neminovnim protokom vremena, odabir je pao na Ginu, mladu i drsku kćerku njihove zajedničke prijateljice.I to saznanje daje novu dimenziju Olginog tugovanja, fizički nasrće na svog muža, mlati ga svom snagom bijesne i prevarene žene. Iskreno priznajem, nisam nimalo suosjećala sa jadnikom.

Žena može sa lakoćom ubiti na ulici, među mnoštvom, može to učiniti lakše od muškarca.Njezina nasilnost djeluje kao igra, parodija, neprilična i pomalo smiješna primjena muške odlučnosti da se nekome naudi.

Manjak koncentracije dovodi do raznih sitnih nezgoda, rušenje predmeta po kući, razbijanje staklenih ambalaža, manje povrede od oštrih predmeta, zaboravljanje djece u školi, nedostatak entuzijazma za kuhanje, za održavanje reda u kući. Slijedi dalje klasično ženino samo uvjeravanje da je još uvijek privlačna, da još uvijek vrijedi. A, kako drugačije nego avanturom. Tu sam očekivala nešto malo više originalnosti.

Uvjerena da me razumije, bez problema sam briznula u plač i osjetila da se u mnei nešto pomaknulo, kao da sam se tako intenzivno bolno trznula da mis e učinilo da su mi suze neki na tajnom mjestu dugo čuvani kristalni predmet, koji se sada, zbog ovog pomicanja, rasprsnuo u tisuću oštrih komada. 

 Kako više ne  vlada red u srcu, ne vlada ni u životu. I to doslovno, kuća je u neredu, telefon je isključen, više ne kuha, ne uređuje ni sebe ni svoju okolinu. Nema snage za bavljenje djecom, prevelik joj je teret na srcu, previše misli u glavi, ne može se koncentrirati, gubi nit...

Priznajem Eleni dobru formu, ogoljenost do srži donekle je novi pristup, barem tema obrađena na ovaj eksplicitni način, potpuno iskreno, melo dramatično, tužno, patetično, samo sažalijevanje jedne žene i pokušaji da se izvuče iz svega tog mulja. Odlično mi je to što je svoju junakinju stavila u stanje promjene, drskost, cinizam, bijes, fizički napada na supruga kao odjek njenih emocionalnih rana... No, ono što mene muči sa ovom knjigom je nedostatak odgovornosti. Definitivno nisam mimoza koju miluje sunce i zalijevaju rosne kapi i sve nesreće se dešavaju drugima, naprotiv na vlastitoj koži sam itekako osjetila razne gubitke. Zašto bi žena sebi dozvolila da joj sreća u tolikoj mjeri ovisi o muškarcu? Da on drži cijeli smisao njenog života u svojim nemirnim prstima? U redu, raspad braka nije šala, prevara , ostavljanje, udarac za ego zbog odabira mlađe žene... Sve je to stresno, no je li ovakva melodrama zaista odraz unutrašnjeg svijeta ostavljene žene? Mislim da može biti jedna verzija.

Suprugova tajna- Liane Moriarty

Ovo je jedna od onih knjiga koja impresionira veliki broj čitatelja i time postavi letvicu očekivanja vrlo visoko , što je mač sa dvije oštrice.Inače previše publiciteta određene knjige kod mene izazove neki revolt, pa tu knjigu naširoko izbjegavam , barem dok bura ne prođe i kovitlac pohvala ne dostigne ravnotežu.Australska spisateljica Liane Moriarty doista je bez problema , ne samo dostigla ovu visoku letvicu, nego ju vješto i sa lakoćom podigla na novu razinu.Inače volim pustiti da me sama knjiga privuče, naslovnica, naslov, autor/ica, no rado pročitam osvrte kolega blogera , osobito nekolicinu njih koji svojim preporukama skoro uvijek, pogode u sridu .
Dakle, pratimo priču o tri obitelji čiji su životi isprepleteni,svi su na neki način vezani za katoličku školu st.Angela u Sydneyu. Cecilija Fitzpatrick u braku 15 godina sa John Paulom, majka tri kćeri, uspješna predstavnica Tupperwera, predsjednica Udruge roditelja i građana osnovne škole st.Angela, naizgled ima divan život. Zgodan muć, uspješan posao, prekrasne kćeri, svaka sa svojim posebnostima, osobinama, interesima. Estherin trenutni opsesivni interes je Berlinski zid. Cecilija je sa svog  Europskog putovanja donijela iz posjeta Njemačkoj komadić Berlinskog zida, koji je u je pohranjen u jednoj od brojnih kutija u potkrovlju.,

Voljela je čuti njegov glas preko telefona, bio je dubok, topao, srdačan. Da njezin muž je bio nemoguć, gubio je stvari, kasnio, ali brinuo se o svojoj ženi i o svojim kćerkama na staromodan i odgovoran način koji je govorio da je on muškarac i da je to njegov posao.

 Potraga za uspomenama iz Njemačke rezultirati će iznenadnim pronalaskom suprugovog pismo naslovljenog na nju, koje bi trebala otvoriti samo u slučaju njegove smrti. Pismo koje će životu pokazati sasvim drugu percepciju postojanja i eksplicitno prikazati borbu opstanka.

Otvaranjem pisma, otvoriti će se nevjerojatni smjerovi njihovih života,  za koje bi Cecilija samo tren prije čitanja pisma odgovorno i tvrdoglavo tvrdila da su apsolutno nemogući. Može li tajna priznata i muževim rukopisom napisana , doista tako lako, brzo i efikasno razoriti njihov pomno izgrađen zajednički svijet?Može li sadržaj jednog pisma , prikazati osobu koju zna dugi niz godina, osobu koja je njena polovica, njen životni partner, kao potpunog stranca?

Pokušala je zvučati bezbrižno, zaigrano, tako da cijela situacija sa pismom , bude tamo gdje treba biti, tako da što god se nalazilo u pismu neće ništa značiti, ništa promjeniti.

 Cecilija će se dugo premišljati oko pisma, no kad ga otvori sadržaj pisma zalupiti će vrata njenom dosadašnjem životu.Neminovna su sva pitanja tko je njen muž?Šta je istina, šta je laž? I što sad, pobogu ona treba učiniti? Može li se odreći svog muža?Može li djecu ostaviti bez oca?Može li dosadašnji život obojiti neprepoznatljivim nijansama, nepoznatim prostorima i teškim iskustvima?

Njezini roditelji ne bi mogli živjeti bez John -Paula , a ne bi mogli ni živjeti s tim šta je učinio, kao ni sa sramotom pred drugim ljudima.

Tess O Leary voli svoj mikrosvijet koji čine njen muž Will, sin Liam i sestrična, koja je više od toga. Cijeli život je Felicity najbolja prijateljica , njena sjena, podrška, snaga, partnerica za tulume, odjek njenih misli.Omiljeno društvo za izlaske u troje, za mirne večeri provedene uz tv, za igranje sa Liamom, za duge razgovore i sve tajne.

Bile su bliskije nego sestre.Njihove majke su bile blizanke , a Felicity i Tess jedinice, rođene unutar šest mjeseci jedna od druge. Sve su radile zajedno.

Rade u tvrtci koju su sami osnovali, prilično dobro im ide.Will je kreativni direktor oglašavanja, Felicitiy umjetnički direktor, dok je Tess  voditljeica poslovanja. Ona je zadovoljna sa svojim životom. Njen krug ljudi je malen, ali ne osjeća potrebu za gomilom. Vrtlog emocija izazava nesmotrena izjava njenog muža i njene najbolje prijateljice, zaljubili su se! Tess ovu vijest odvede do naprasnih odluka o preseljenju sa sinom kod majke. Provodeći introspekciju u potrazi za razlogom , objašnjenjem, naznakom, kad i gdje je počeo odnos s mužem ,pucati sa malim pukotinama, rušiti se sa malim narušenjima, tako neznatno ,ali sustavno da je dovelo do ovoga? Do nestajanja?

Sigurno je moralo biti problema u njihovom braku, problema koji su njoj bili sasvim nevidljivi, problema koje nije mogla imenovati, ali sigurno ih je bilo.

Dodatnu komplikaciju i prijetnju Tessinom braku bit će susreti sa srednjoškolskom ljubavi, Connorom koji je sad prof.tjelesnog. Sam i slobodan, još uvijek sentimentalan i zaljubljen u Tess, zavodit će svoju mladenačku ljubav, pri tom zavaravajući sebi da će ovaj put ipak biti sve drugačije.

Rachel Crowley tajnica u školi st.Angela,  ima samo još jednu radost u životu.Njen unuk Jacob je sva njena radost. Suprug je umro, a sinu nije dovoljno ljubavi pružila, ne , nakon strašnog događaja koji je promijenio njih i njihove živote iz temelja. Kad se dogodi tragedija, Rachel je svjesna toga, čovjek izgubi identitet. Postane ona osoba kojoj se dogodila strašna nesreća. I sad, odlukom njenog sina i njegove žene Lauren, neće biti u mogućnosti vidjeti ga kad god poželi.Sele se zbog njenog posla.

Ponekad je osjećala čistu, iskonsku tugu, ponekad ju je preplavio bijes, mahnita želja da grebe, udara i ubija, a ponekad kao sad , osjećala je samo običan, tup osjećaj, kako se udobno smiješta u njoj i zaglušuje ju poput guste magle. Bila je prokleto tužna.

Što sve zapravo povezuje ove tri obitelji, osim osnovne katoličke škole? Koje tajne ih povezju? Liane sjajno propituje, istražuje i gradi priču na krhkosti i osjetljivosti braka, naših percepcija i slika koje imamo o sebi, ljudima koji nas okružuju, o sadržaju sreće. Kroz likove prikazuje kako nas određeni događaji mijenjaju, kako lako postajemo netko sami sebi stranac , nepoznanica, pitamo se , tko je zaboga ova osoba koja je gleda iz ogledala? I trenutke kad izgovorenim iznenadimo koliko svoje sugovornike, toliko i sebe, jer to mi nikad ne bi izrekli. Mogu li se pogreške ispraviti? Mogu li pogrešne odluke izazvati domino efekat i da ti rezultat od kojeg nam se kosa diže i srca lede?Jesu li transformacije izazvane ekstremnim uvjetima primjenjive?  Knjiga koju svakako preporučujem svima koji vole malo dublje zagrebati ispod površine i razmisliti o traženju odgovora na navedena pitanja,