ponedjeljak, 18. siječnja 2016.

Idi , postavi stražara- Harper Lee

Iako je ovaj naslov za nas nastavak " Ubiti pticu rugalicu" zapravo je obrnuto po redoslijedu pisanja. Autorica je klasik " Ubiti pticu rugalicu napisala skoro 10 godina nakon " Idi postavi stražara" . Iskreno sam se iznenadila kad sam pročitala ovaj podatak. Nije poznato zašto je autorica toliko dugo(55 g.) čekala da objavi i ovaj  dio. 
No, u svakom slučaju sretna sam što je objavljen. Odličan je nastavak koji nam daje uvid u život odrasle Jean Louise koja sad živi u New Yorku.
Mene je Harper Lee oduševila svojom prvom knjigom, koja je postigla ogroman uspjeh, ovjenčana najvažnijim priznanjima i nagradama.
Pratimo priču odrasle Jean Louise , njen duži posjet Atticusu ( ocu) i teti Alexandri, a tu je i Henry Clinton, prijatelj iz djetinjstva.
Atticus ima 72 godine, muči ga artritis, ali i dalje radi. Jean Louise nije postala dama, ne voli haljine, ne voli prenemaganja , isprazne priče koje zadovoljavaju formu čajanki i popodnevnog druženja za Scout (kako je zove otac u posebnim prilikama,) su najobičniji gubitci vremena. Ne uklapa se u okvire očekivanja i uvjerenja kako se mlada dama treba ponašati i izgledati.To izluđuje tetu Alexandru koja nema dlake na jeziku pa otvoreno prigovara svojoj nećakinji , smatrajući da se Jean Louis ne ponaša u skladu sa svojim uglednim podrijetlom.
Teta lako je nekome reći što da radi.Ali vrlo ga je teško natjerati da to učini.To je razlog većine nevolja na svijetu.

 Toliko toga se promijenilo u Maycombu od njenog zadnjeg posjeta.Crnci su dobili svoja prava, ljudska, građanska... Sve je veći jaz između bijelaca i crnaca koji se bore za dostojanstvo, za integritet, obrazovanje, poštovanje... Jean Louis suočava se sa promjenama, sazrijeva kroz određene spoznaje.. Otac koji je bio idol kroz cijeli njen život razočarati će je svojim stajalištima koja se po prvi put razlikuju od njenih. Veza sa prijateljem iz djetinjstva ( Henry Clinton ) je na tankom ledu zbog određenih stajališta koja Henry i Atticus dijele. 

Trebam stražara da mi kaže što je to što netko kaže,  a što je to što  netko misli. Da povuče sredinu i kaže ovdje je ova pravda, a ondje je ona pravda i da mi pomogne shvatiti razliku.
i još jedan sjajan citat.
Naučila sam da nikad ne iskorištavam nikoga tko je imao manje sreće od mene, bilo da se tiče pameti, bogatstva, ili društvenog položaja, dakle nikoga, a ne samo crnce. Stavljeno mi je na znanje da bi suprotno bilo izvrgnuto preziru.

Ovaj dugo očekivanji nastavak "Ubiti pticu ragilicu" ispunio je većinu  očekivanja, barem što se tiče moje skromne perspektive, ali nije mi ostavio tako dubok utisak , nije mi ostavio trag, niti onaj osjećaj ljepote kad se otkrije nešto jedinstveno u knjizi.
Mislim da svi imamo svog stražara koji nas jasno upoznaje sa razlikom između autentičnog i lažnog, između dobra i zla. Naša savjest, samo je trebam osluhnuti i pustiti da nas vodi. 

Ako niste ništa čitali od Harper Lee, preporučujem prvo čitanje " Ubiti pticu rugalicu" pa onda ovaj nastavak.


Nema komentara:

Objavi komentar